Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 14:23


Autoru Poruka
Okano
Post  Tema posta: Re: TAJNA LJUDI ZOMBIJA  |  Poslato: 21 Mar 2013, 17:20
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Gotovo svi Haićani strahuju od mogućnosti da njihovi umrli rodjaci budu prevoreni u zombije.Preduzimaju se mnoge mere predostrožnosti kako bi se predupredila ova opasnost, u koju se i dan danas veruje na Haitiju.Na primer, čak će se i najsiromašniji seljak zadužiti da kupi krupno kamenje kojima će prekriti grob umrlog rodjaka.Izvan gradova, grobovi se smeštaju što bliže drumovima, kako vračevi zbog straha da budu primećeni, ne bi krali tela.Ponekad čak pripadnici porodice dežuraju na smenu dan i noć, sve dok ne budu sigurni da se telo pokojnika toliko raspalo da više ne može da posluži vračevima bokorima.
Oni najzaplašeniji da će njihovi pokojnici dospeti medju zombije, primenjuju još ekstravagantnije odbrambene mere.Neki ubrizgavaju otrov u telo pokojnika, ili ga sakate nožem, a ponekad ga drugi put ubijaju, za svaki slučaj.Manje drastična mera je da se u grob stave igle sa odrezanim ušicama i klušče konca, kao i na hiljade sićušnih semenki susama.Smatra se da će tada duh pokojnika biti zauzet bezuspešnim pokušajima da utakne konac u iglu bez ušica, i u brojanju susama, pa tako neće čuti dozivanje vrača.Nekada se pored pokojnika ostavlja nož da bi mogao sam da se brani od vrača.

Vračevi ponekad imaju u svojoj vlasti čitave grupe zombija, a neki su otišli toliko daleko da su razvili biznis i svoje zombije iznajmljivali kao najamne radnike.
Najveća teškoća u istraživanju bilo kog vida života na Hitiju, a pogotovu vudu kulta, bila je u tome što je zemlja 14 godina bila u rukama jednog od najsvirepijih diktatora u istoriji čovečanstva.Bio je to Fransoa Divalije - 'Papa Dok'.On je mrzeo i uništavao sve što je podsećalo na stare kolonijalne dane.Pošto je sebe proglasio doživotnim predsednikom, prognao je iz Haitija američku, francusku i britansku poslovnu i političku aktivnost.I sam crnac poreklom, počeo je da proganja hiljade hrišćanskih poslovnih ljudi mešane krvi. Papa Dok se svima hvalisao kako je on moćan vrač - bokor.Njegovi telohranitelji uvek zaklonjeni tamnim naočarima i naoružani do zuba, nazivani su tonton makute. To su bili putujući vrači, inače ozloglašene ličnosti u vudu legendi.Papa Dok je pothranjivao verovanje u vudu i njegove magične moći, tako da su seljaci i mnogi pripadnici srednje klase verovali da je on sličan božanstvu i svemoćan.Njegov sin 'Bebi Dok', mada i sam proglašen za doživotnog predsednika, olabavio je neke očeve stege, uglavnom u interesu razvoja trgovine.

Dopisnik afričkog časopisa Drum, koji je posetio Haiti šesdesetih godina prošlog veka, ovako je prikazao stav zvaničnih krugova prema vudu kultu: 'Turista, a pogotovo novinar, neće imati problema da ga pozovu u houmfort (vudu hram), u šumi na noćnu ceremoniju održavanu subotom.Hungan (vudu sveštenik) i njegovi sledbenici padaju u trans, igraju u ekstazi i sve deluje vrlo slikovito.Medjutim ako pomenete postojanje zombija, ili kult mrtvih, svi odjednom zaneme.Ovakve ceremonije se možda odigravaju iz prkosa prema zabranama zvaničnih vlasti, koje tvrde da ovakva praksa nikad nije ni postojala'.

Vudu je oduvek bio veliki biznis, pa nisu obmanjivani samo novinari.Vrlo često su otkrivane razne podvale.Britanski antropolog Fransis Haksi priča kako je neki funkcioner posmatrao kao hungan vadi telo iz groba, čita neke molitve, drma ga i najzad uspeva da ga oživi.Pošto se funkcioner plašio manje od ostalih, imao je hrabrosti da se približi grobu, pogleda unutra, i vidi u njemu cev koja je bila nameštena za dovodjenje vazduha.Navodni oživljeni leš, bio je prethodno smešten hunganov pomoćnik.
Medjutim podvala ne može da bude objašnjenje za sve priče koje se čuju o zombijima.U 1960. godine pronadjen je zombi koji je hodao seoskim ulicama.Odveden je u policijsku stanicu, ali policija nije htela da ima posla sa zombijima pa su ga ostavili ispred zgrade.Posle nekoliko sati dali su mu da popije malo slane vode, jer se smatralo da će tako delomično povratiti svoje umne sposobnosti.Zombi je promucao ime, a neko se dosetio da je to ime jedne žene iz sela.Ta žena je dovedena, a kad je videla zombija, prepoznala je da je to njen nećak koji je umro i bio sahranjen 1955. godine.Kada je katolički sveštenik čuo za ovo, razgovarao je sa zombijem i saznao ime bokora koji ga je opčinio.Sveštenik je rekao ime bokora policiji, ali su ovi umesto da ga osude, jednostavno pozvali bokora da dodje i odvede svog zombija.Dva dana kasnije zombi je pronadjen ubijen, bokor je uhapšen ali je vrlo brzo pušten.
Ima li nekog racionalnog objašnjenja ovakvih i sličnih slučajeva umrlih ljudi, pokopanih, a mesecima ili godinama kasnije vidjanim da su još uvek živi, ali bez razuma i kontrole?Medju onima koji su verovali u prirodno rešenje, bio je i dr Antoan Vilije, istaknuti francuski lekar, koji je godinama živeo na Haitiju.On nije verovao da iko može da bude oživljen iz mrtvih. Prema teoriji koju je zastupao, neki vračevi na Haitiju poznaju droge koje mogu izazvati duboku obamrlost koja može da se izjednači sa smrću, pa bi 'posle' smrti i sahrane otkopali svoju žrtvu i povratili je u život, ali ne i u normalan život, jer je pod uticajem tih droga funkcionisanje mozga prestalo.
Neki dokazi potvrdjuju da je pozunavanje ovakvih droga postojalo u zapadnoj Africi, odakle je dospelo najviše robova.Čovek koji je proveo mnogo godina na tadašnjioj Zlatnoj Obali a današnjoj Gani, A.V.Kardinal, izvestio je 1972.godine da mladići nekih plemena često bivaju podvrgavani privremenoj smrti.Kada mladić želi da stupi u neko plemensko tajno druđtvo, biva posvećen sečenjem nožem.U rane se tada stavlja 'medicina' koja izaziva duboku obamrlost.'Bio je mrtav pet dana', zabeležio je Kardinal.Posle pet dana mladiću je data druga 'medicina' koja ga je povratila u normalan život.
Jasno je da su tajnu poznavanja ovakvih droga, robovi poneli sobom u Ameriku.U 1789.godini Odbor britanske vlade za proučavanje života robova javio je da vrači impresioniraju tudjince time što pokazuju 'mrtvog Crnca koga če svojim umećem oživeti'.
Dalje pojedinosti o ovom 'dizanju iz mrtvih' dao je engleski pisac Monk Luis, prisutan na ovakvoj ceremoniji još pre jednog i po veka.On kaže: 'Vrač je nekim praškom poprskao dobrovoljnu žrtvu, duvao je na nju, igrao je oko nje, naterao je da ispije neki napitak, a onda su je on i njegov pomoćnik uhvatili i vrteli ukrug, sve dok se nije onesvestila i pala na zemlju mrtva.Glavni vrač tada je počeo da vrišti, istrčao je iz kuće, panično mašući rukama i sakrio se u obližnju šumu.Posle dva-tri sata, vratio se noseći u naručju svežanj trave.Iz nje je iscedio sok koji je sipao 'umrlom' u usta.Sokovima drugih trava namazao mu je oči i vrhove prstiju, a sve to je bilo praćeno grotesknim pokretima i pevanjem, koje je ponekad prerastalo u urlikanje...Proteklo je prilično vremena dok pokojnik nije oživeo i ustao.'

Smatra se da se ovde radi o biljci callaloo, koja je sposobna da izazove kataleptički trans. Ako se koristi u ovu namenu, onda ili mora da bude pripremljena na poseban način, ili pomešana sa nekim drugim narkoticima.Ova je biljka inače, potpuno neškodljiva, pa se kao kuvana čak koristi kao hrana.
Haićani smatraju da vrači spravljaju 'medicine' namenjene da druge podvrgnu svojoj vlasti, koristeći beladonu i beli glog, pomešane sa nekim drugim magičnim supstancama, kao što su tri kapi tečnosti iz nosa umrle osobe.
Savremena farmakopeja poznaje priličan broj narkotika sposobnih da izazovu katalepsiju ili 'privremeni prestanak života'.Svaka zloupotreba ovih narkotika može da izazove trajno oštećenje mozga.U savremenim bolnicama može tačno d se ustanovi šta se dogodilo žrtvi i kojim toksičnim supstancama je bila izložena.Na žalost, na Haitiju nema baš mnogo takvih bolnica, a i uvek prisutni strah sprečiće primitivnog meštanina Haitija da pronadjenog zombija privede lekaru gde bi ga mogla spasiti potrebna terapija.
Na kraju možemo samo da se zapitamo, da li je moguće da u dalekim predelima Haitija i danas rade 'mrtvi' muškarci i žene, osudjeni da dirinče sve dotle dok ih stvarna smrt ne oslobodi robovanja?


BandaTeam


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Najveće svetske misterije  |  Poslato: 28 Apr 2013, 22:50
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
20 najvecih neresenih misterija na svetu




1. Mocno carstvo Inka u Juznoj Americi

Slika

Carstvo Inka

Carstvo Inka je najveće carstvo u predkolumbovskoj Americi. Bilo je to jedno od najvećih carstava u svetu u doba raspada. Administrativni, politički i vojni centar je bio Kusko. Nastao je na visoravnima Perua oko 1200. Od 1438. do 1533. Inke su koristile osvajanja i miroljubivu asimilaciju šireći svoje carstvo na velike delove zapadne Južne Amerike. U sastavu carstva su bili delovi Ekvadora, Perua, Bolivije, Argentine i Čilea.

Atahualpa je bio zadnji car Inka. Ubio ga 1533. je konkvistador Francisko Pizaro označavajući time početak španske uprave. Tokom španske uprave otvoren je najveći rudnik srebra na svijetu Potosi u kome su Inke radile kao robovi, a umirale bi za godinu ili dve rada u rudniku.

Ekonomija je bila bazirana na kolektivnom vlasništvu zemlje i dobro rešenom navodnjavanju. Postojala su dobro rešena velika skladišta hrane, koja su omogućavala napredak carstva u doba loše žetve. Mreža cesta je bila jako raširena, šro je omogućavalo lak transport roba i hrane. Arhitektura, umetnost i obrada metala su bili visoko razvijeni. Postojala je izuzetno napredna medicina sa razvijenom kirurgija lobanje.

Istorija

Mapa ekspanzije carstva Inka (1438-1527)

Inke su započele kao narod u području Kuskoa u XII veku. Pod vodstvom Manko Kapaka osnovali su mali grad državu Kusko. Započeli su ekspanziju 1438. pod vodstvom vođe Pačakutija. Tokom njegove vlasti većina Andi, tj uglavnom Peru i Ekvador dolaze pod kontrolu Inka.

Pačakuti je reorganizirao kraljevstvo Kusko u carstvo, jedan oblik federalnog sistema, gde su Inke bile na čelu centralne vlasti, a 4 regionalne vlasti su imale jake vođe. Smatra se da je Pačačuti izgradio Maču Piču. Pačakuti bi obično slao špijune u oblasti, koje bi nameravao osvojiti. Špijuni bi doneli bitne informacije o političkoj organizaciji, vojnoj snazi i bogatstvu. Pačakuti bi posle toga pozivao slao poruke vođama te zemlje da se pridruže njegovom carstvu, šaljući pri tome skupocene poklone i obećavajući bogatstvo, ako se pridruže njegovom carstvu. Većina bi prihvatila ponudu i mirno bi postali deo carstva Inka.

Deca od vladara takve nove zemlje dolazila bi u Kusko i tu bi ih učili administrativnom sistemu Inka. Posle toga oni bi bili vladari svojih zemalja. Deca vladara novih zemalja bi postajala plemstvo od Inka. Tradicionalno sin vladar Inka bi predvodio vojsku. Pačakutijev sin Tupak Inka započeo je osvajanja severa 1463. i nastavio je i nakon očeve smrti 1471. Najznačajnije osvajanje je predstavljalo osvajanje Kimora, koji je bio jedini ozbiljan protivnik Inka na obali Perua. Carstvo Tupak Inka širilo se do Ekvadora i Kolumbije.

Sin Tupak Inke je bio Huajna Kapak, koji je osvojio velike teritorije na jugu, tj. severni Čile i delove Argentine i Bolivije.
Društvo

Carstvo Inka se sastojalo od četiri provincije, koje su se sastajalu u Kuskou kao centru. U svakoj provinciji je postojao nezavisni lanac odgovornosti od guvernora nadolje.

Umetnost i obrada metala bile su jako razvijene. Kod Inka arhitektura je bila veoma značajna. Glavni primer je Makču Piču. Kameni hramovi koristili su način gradnje bez cementa. Kamenje bi bilo izdubljeno i nameštano tako da bi jedno naljegalo na drugo. Oni bi jednim kamenom izdubljivali drugi, da bi savršeno naljegali i bili sposobni da izdrže velike potrese.

Inke su napravile značajna otkrića u medicini. Izvodili su uspešnu kirurgiju lobanje, tako da bi bušili rupe na lobanji u slučaju ozleda glave.

Postojao je složeni sistem navodnjavanja pomoću terasa. Imali su dobro razvijenu mrežu cesta, tako da je to omogućavalo da se hrana raspodeljuje na velikim udaljenostima. Razvili su velika skladišta hrane, tako da su mogli živeti tokom godina, kad su susedne civilizacije oskudevale.

Svi stanovnici su bili obavezni da određeni broj dana obavljaju javne poslove za lokalnu i centralnu vlast. Zato je centralna vlast vodila brigu o ljudima u slučajevima oskudice i gladi. Brinulo se o starim i bolesnim.


Izvor: Wikipedia


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: 20 najvecih neresenih misterija na svetu  |  Poslato: 28 Apr 2013, 22:53
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Špansko osvajanje

Španske konkvistadore je predvodio Francisko Pizaro. Tokom istraživačkog putovanja 1526. dolaze do teritorije Inka. Postalo im je jasno da se radi o bogatoj zemlji punoj zlata i srebra. Posle drugog putovanja 1529. , Pizaro je otputovao u Španiju, da bi dobio kraljevu dozvolu da osvoji to područje i postane vicekralj.

Kada se Pizaro vratio u Peru 1532.,trajao je rat za nasleđe između sina od Huajna Kapaka i Atahualpe. Osim toga pojavili su se i nemiri u novoosvojenim teritorijama. Pizaro je imao samo 180 ljudi, 1 top i 27 konja. Često je morao da pregovara ne ulazeći u sukobe, jer su bili malobrojni. Prvi sukob je imao blizu zaliva Gvajakil u Ekvadoru. Tu je osnovao grad Pijuru 1532. Hernando de Soto je krenuo da ispita unutrašnjost i vratio se sa pozivom da se sretnu sa Atahualpom. Atahualpa je upravo tada pobedio u ratu za nasleđe, pa se odmarao u Kažamarki sa 80.000 vojnika.

Kada se Pizaro sreo sa Atahualpom, Atahualpa je došao samo sa malim brojem vojnika. Razgovarali su preko prevodioca, koji nisu baš dobro naučili jezike. U Pizarovoj pratnji je bio fratar, koji je nastojao da uveri Atahualpu, da pređe na hrišćanstvo, pokušavajući da objasni doktrinu. Atahualpa nije razumevao, a Španci su postali nestrpljivi i sukobili su se sa Atahualpinim vojnicima, pobedili ih i zarobili Atahualpu.

Atahualpa je obećao Špancima da će sobu ispuniti zlatom, a dve takve srebrom, samo da ga posle toga puste. Atahualpa je to i učinio, ali Pizaro nije oslobodio Atahualpu, nego ga je ubio 29. avgusta 1533. Španci su postavili Atahualpinog brata Manko Inku na vlast. Manko je neko vreme surađivao sa Špancima, dok su Španci gušili otpor na severu. U međuvremenu Pizarov saradnik Dijego de Almagro pokušao da preotme Kusko od Pizara, pa je Manko Inka zauzeo 1536. Kusko iskoristivši sukob među Špancima. Španci su onda ponovo zauzeli Kusko.

Manko Inka se povukao u planine, gde su on i njegovi naslednici vladali još 36 godina. Ponekad su napadali Špance. Zadnje uporište Inka je otkriveno 1572., pa je uhvaćen i ubijen zadnji vladar Inka Mankov sin Tupak Amaru. Time je okončan otpor španskom osvajanju.

Posle španskog osvajanja

Novi španski vladari su se brutalno ophodili prema narodu Inka i njihovim tradicijama. Kultura Inka je sistematski uništavana, uključujući i njihovo napredno stočarstvo. Španci su zloupotrebili inkanski sistem obaveznih javnih radovova, pa su terali ljude da rade dok ne izdahnu. Po jedan član svake porodice morao je raditi u rudnicima srebra i zlata. U Peruu je otvoren najveći rudnik srebra na svetu Potosi. Kada bi jedan član porodice umro od teškog rada u runniku, drugi član bi ga morao zamenjivati. Mnogi su umirali za godinu do dve rada u rudniku.

Kečua

Najveće jezike carstva Inka , kečua i ajmira jezik koristi katolička crkva pri pokrštavanju toga područja. Kečua i Ajmira su zato ostali kao najrašireniji indijanski jezici. Legende o Inkama su poslužile kao inspiracija pobunjenicima. tako se Tupak Amaru II pobunio 1780 protiv Španaca, a sadašnji gerilski pokreti su tupak amaru revolucionarni pokret i Sendero Luminozo u Peruu i Tupamarosi u Urugvaju.



Izvor: Wikipedia


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: 20 najvecih neresenih misterija na svetu  |  Poslato: 28 Apr 2013, 22:59
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
2. Piramide u Gizi, Egipat

Slika

Egipatske piramide predstavljaju građevine u obliku piramida koji su sagrađeni u drevnom Egiptu te se smatraju najvećim spomenikom i najspektakularnijim dostignućem te civilizacije. U Starom vijeku su se smatrale jednim od sedam svjetskih čuda.

Većina ih je sagrađena za periodu Starog i Srednjeg egipatskog kraljevstva. Najpoznatije su piramide u Gizi, odnosno Keopsova piramida.

Služile su kao grobnice egipatskim faraonima.

Istorijski razvoj

U vrijeme egipatske povijesti ranih dinastija, imućni ljudi su sahranjivani u vizualno upečatljivim stepenastim građevinama poznatih kao mastabe.

Prva istorijski dokumentovana piramida priopisuje se arhitekti Imhotepu, koji je projektovao grobnicu za koju arheolozi veruju da je izgrađena za faraona Džozera, a zamišljena je kao niz mastaba, jedne na drugoj, tako da su stvarale građevinu koju je činio jedan broj stepenica koje su se sužavale prema vrhu. Rezultat je bila Džozerova piramida – koja je projektovana da služi kao džinovsko stepenište kojim će se duša pokojnog faraona uzneti na nebo. Značaj Imhotepovog dostignuća je bio toliko veliki da su ga kasniji Egipćani proglasili za boga.

Sva piramida imala je svoje ime, pa je tako piramida faraona Tetija bila poznata kao „Tetijeva kultna središta traju“, kasnije su kompleksi koji okružuju glavnu piramidu dobijali posebna imena. Većini piramida je kasnije lokalno stanovništvo davalo arapska imena.

Najplodniji i volja da se pokrenu ogromne mase ljudi i velika materijalna sredstva je opadala, pa su kasnije piramide bile manje, lošije i brže građene.

Mnogo godina nakon okončanja perioda građenja piramida u Egiptu, planulo je građenje piramida na području današnjeg Sudan, kada su velikim delovima Egipta zavladali kraljevi Napate. Iako je napatanska vladavina bila kratka i okončala se 661. pne, egipatski uticaj se ostavio neizbrisiv trag, pa je za vreme poslednjeg sudanskog kraljevstva Meroita (otprilike između 300. pne – 300. ne.) procvetala izgradnja Nubijskih piramida, više od dve stotine kraljevskih piramidalnih grobnica, iako jedinstvenih, ipak pod velikim uticajem egipatskih kraljevskih piramida, izgrađenih u blizini meroitskog glavnog grada.

Izgradnja

Veruje se da su se tehnike koje su korišćene za izgradnju egipatskih piramida prvobitno razvijale kroz veliki broj pokušaja i učenja na greškama i kasnije prilagođavane ekonomskim iskustvima i ljudskim resursima u preko hiljadu godina dugom periodu izgradnje piramide.

Nedavno otkriveni grobovi radnika pokazali su kako su piramide građene i koliko su radnici bili važni: radnici na piramidama su bili plaćene zanatlije, a ne robovi, i imali su svoj grad u Gizi.

U najranijem periodu, za vreme Treće i Četvrte dinastije, piramide su građene samo od kamena. Za vreme Pete dinastije veličina piramida je prilično smanjena, a krečnjak lošeg kvaliteta zamenjen je granitom kao osnovnim građevinskim materijalom. Po prvi put za popunjavanje unutrašnjosti korišćen je šljunak, što je omogućilo da se piramide grade s manje sredstava i za kraće vreme. ' Za vreme Srednjeg carstva građevinske tehnike izgradnje piramida ponovo su se promenile. Većina piramida iz iz tog vremena bile su tek planine od zemljanih opeka obložene slojem ispoliranog krečnjaka. U nekim slučajevima, kasnije piramide građene su na vrhu prirodnih brda da bi se dodatno smanjila količina materijala potrebnog za izgradnju.

Paradoksalno, materijali i metodi izgradnje korišćeni u najranijim piramidama omogućili su njihov opstanak u mnogo boljem stanju očuvanosti nego što je to slučaj s piramidama kasnijih faraona.

Simbolizam piramida

Vjeruje se da oblik egipatskih piramida predstavlja praiskonsku humku od koje je, po vjerovanju Egipćana, nastala zemlja. Takođe se misli da oblik predstavlja sunčeve zrake, a većina piramida bila je obložena uglačanim, blještećim bijelim krečnjakom, da bi im dala sjajan izgled kad se posmatraju iz daljine. Piramidama su često davana imena koja su bila u vezi sa sjajem sunca. Na primjer, zvanično ime „Zakrivljenjene“ piramide u Dašuru bilo je Južna blistava piramida, a Senvosretova piramida u el-Lahunu zvala Senvosret blista.

Iako je opšte prihvaćeno da su piramide bili nadgrobni spomenici, postoji trajno neslaganje o pojedinim teološkim načelima koja su podstakla njihovu izgradnju. Jedna teorija koja se sve više prihvata je da su piramide projektovane kao neka vrsta „sredstva za vaskrsnuće“; Egipćani su vjerovali da je mračni dio noćnog neba oko koga zvijezde kruže fizički ulaz u nebesa, i da je jedna od osa koja prolazi od glavne grobne odaje kroz vrh Velike piramide direktno usmjerena u centar ovog dijela neba. Ovo sugeriše da bi piramida mogla biti projektovana kao sredstvo za magično lansiranje duše umrlog faraona pravo u prebivalište bogova.

Sve egipatske piramide izgrađene su, bez izuzetka, na zapadnoj obali Nila, koja je kao mjesto zalaska sunca povezana s carstvom mrtvih u egipatskoj mitologiji.


Wikipedia


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: 20 najvecih neresenih misterija na svetu  |  Poslato: 28 Apr 2013, 23:02
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Mesta gde se nalaze piramide

Većina izvora navodi da je danas broj piramidalnih građevina u Egiptu između 80 i 110. Razlog za ovako neprecizno brojanje leži u činjenici da se mnogo manjih piramida nalazi u lošem stanju i da su samo brežuljci od šljunka, pa ih arheolozi polako identifikuju i proučavaju. Većina piramida je grupisana na pojedinim mestima, a najvažnije se nalaze na sledećoj geografskoj listi, od severa ka jugu.

Abu Ravaš

Abu Ravaš je nalazište najsevernije egipatska piramide, izuzev ruševina Lepsius piramide broj jedan – uglavnom uništene Džedefrijeve piramide, sina i naslednika faraona Kufua. Prvobitno se smatralo da ova piramida nikad nije ni bila završena, ali su sada arheolozi saglasni da je ne samo bila završena, već je bila i gotovo iste veličine kao Menkorova piramida – treća po veličini piramida u Gizi. Po tome bi Džedefrijeva piramida bila četvrta ili peta po veličini piramida u Egiptu.

Nažalost, njen položaj kraj velike raskrsnice puteva čini je lakim izvorom kamena, čije je iskorišćavanje počelo u rimskim vremenim a nastavilo se do početka 20. veka. Danas je malo ostalo izuzev nekoliko redova kamenja koji se uzdižu nad prirodnim brdašcem koje je činilo osnovu piramide – mada je mala satelistska piramida u boljem stanju.

Giza

Giza, južno predgrađe Kaira je lokacija gde se nalaze Kufuova piramida (poznata i kao „Velika piramida“ i „Keopsova piramida“), nešto manja Kefrenova piramida, i Menkorova piramida, koja je skromnijih dimenzija, zajedno s jednim brojem manjih građevina, poznatih kao piramide „kraljica“ i Velike Sfinge.

Jedino je na Kefrenovoj piramidi ostao deo originalne oplate od uglačanog krečnjaka, na samom vrhu. Zamiljivo je da ta piramida izgleda veća od susedne Kufuove (Keopsove) piramide zahvaljujući tome što se nalazi na uzvišenju, i što je strmija – u stvari ona je i niža i manja od Kufuove piramide.

Piramide u Gizi su verovatno najpopularnija turistička odrednica od davnina, a bila je popularna još u helensko doba kada je Antipater iz Sidona uvrstio među Sedam svetskih čuda. Ona je danas jedino od drevnih svetskih čuda koje postoji.

Zavjet el-Arjan

Ovo nalazište, na pola puta između Gize i Abu Sira, je mesto dve nezavršene piramide iz vremena Starog carstva. Veruje se da je vlasnik severne građevine građevine bio faraon Nebka, dok se južna građevina pripisuje faraonu iz Treće dinastije, Kabi, poznatom i kao Hudžefa, nasledniku Sekemketa. Kabina četvorogodišnja vladavina objašnjava zašto je njegova stepenasta piramida nezavršena. Danas je ona visoka oko dvadeset metara, da je bila završena dostigla bi od četrdeset.

Abu Sir


Ima ukupno sedam piramida na ovom mestu, koje je služilo kao glavna kraljevska nekropola Pete dinastije. Kvalitet izgradnje piramida u Abu Siru je lošiji od onih iz Četvrte dinastije – možda kao znak slabljenja kraljevske moći ili manje uspešne privrede. Piramide su manje od prethodnih, a građene su od lokalnog krečnjaka slabijeg kvaliteta.

Tri najveće piramide su Njuserova (koja je gotovo nedirnuta), Neferirkare Kakaijeva i Sahurina. Ovde se nalazi i nedovršena Neferefrijeva piramida. Sve ove piramide građene su kao stepenaste oko sedamdeset metara visoke a kasnije pretvorene u „prave“ piramide popunjavanjam stepenika neučvršćenim kamenom.

Sakara


U Sakari su najveće Džoserova piramida – najstarija monumentalna kamena građevina na svetu, Userkafova piramida i Tetijeva piramida. Ovde se nalazi i Unasova piramida, kod koje je sačuvana prilazna staza, koja je među najočuvanijima u Egiptu. Ova piramida bila je takođe predmet jednog od najranijih pokušaja restauracije, koju je preduzeo jedan od sinova Ramzesa II. Sakara je takođe lokacija nezavršene piramide Džoserovog naslednika Sekemket, poznata kao „zakopana piramida“. Arheolozi veruju da je ova piramida završena da bi bila veća od Džoserove.


Wikipedia


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: 20 najvecih neresenih misterija na svetu  |  Poslato: 28 Apr 2013, 23:04
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Dahšur

Ovo područje je verovatno najznačajnije polje piramida, izuzev Gize i Sakare, iako je do 1966. nalazište bilo nepristupačno jer se nalazila u okviru vojne baze, pa je zbog toga bila gotovo nepoznata van arheoloških krugova.

Veruje se da je južna Sneferuova piramida, opšte poznata kao „zakrivljena piramida“, prvi (ili po nekim računanjima, drugi) pokušaj građenja piramide s glatkim stranama. Ona je to samo delom uspela – ali ipak privlači pažnju – i ostaje jedina piramida koja je sačuvala veliki deo originalne krečnjačke oplate, i najbolji je primer svetlosnog efekta koji je bio svojstven svim piramidama u njihovom prvobitnom stanju.

Sevrena, Crvena piramida koju je na istom mestu sagradio faraon Sneferu, kasnije je uspešno izgrađena kao prva prava piramida sa glatkim stranama na svetu. Iako je relativno nepoznata. Srvena piramida je u stvari treća po veličini piramida u Egiptu, posle Kefrenove i Kufuove piramide u Gizi. U Dašuru se nalazi i piramida poznata kao „Crna piramida“ Amenemheta III.

el-Lišt


Dve najveće piramide u Lištu sagradili su Amenemhat I i njegov sin, Senusret I. Ova druga okružena je ruševinama deset manjih pomoćnih piramida. Zalazište, koje se nalazi u blizini oaze Fajum, na pola pute između Dašura i Meiduma, i oko 100 km južno od Kaira, veruje se da se nalazilo pokraj drevnog grada Itjtawy (čija tačna lokacja nije poznata), koji je bio glavni grad Egipta za vreme Dvanaeste dinastije.

Meidum

Piramida u Meidumu je jedna od tri koje su sagrađene za vreme vladavine faraona Sneferua, za koju neki veruju da ju je započeo faraonov otac i prethodnik Huni. Neki arheolozi pretpostavljaju da je piramida u Meidumu mogla biti prvi neuspeli pokušaj izgradnje prave ili piramide s glatkim stranama.

Piramida se srušila još u drevno doba a danas stoje samo centralni delovi njene stepenaste osnoveThe pyramid suffered a catastrophic collapse in antiquity, an, poput neobične kule, što je jedinsteven slučaj među egopatskim piramidama. Brdi na kome je piramida smeštena nije prirodno nastalo – to je u stvari mala planina otpadaka nastalih kada se odustalo od spoljne oplate.

Jedna strana piramide u Meidumu se srušila i odsečena je oko 2600. pne. kada je postavljan spoljni njen zid. Piramida u Meidumu je prava piramida, tetraedar, dok je Džoserova piramida stepenasta piramida, napravljena od nazidanih pravougaonih mastaba. Kod piramide u Meidumu, potporni zidovi nisu prošireni da prihvate značajniju oplatu.

Ovo dodavanje krečnjačke oplate bez produžene kamene potpore pokazalo se fatalnim, i velika humka od šljunka može se videti kraj piramide, Nakon ove nesreće, graditelji su verovatno preisitali metod gradnje.

Uspeh Džoserove piramide i neuspeh piramide u Meidumu postavili su model za kasnije piramidalne građevine u Egiptu

Smatra se da je bilo rušenja i za vreme gradnje „zakrivljene“ piramide u Dašuru (koju je takođe gradio Sneferu), i da je to možda bi razlog za promene u projektu za vreme izgradnje kasnije građevine. Oko 50 metara iznad zemlje, ugao strmine naglo se menja. Neki stručnjaci smatraju da su graditelji „zakrivljene“ piramide promenili svoju graditeljsku tehniku posle neuspeha u Meidumu. Budući da nema zabeleženih rušenja piramida izgrađenih posle meidumske može se pretpostaviti da su inovacije – i katastrofalni rezultati kada one nisu poštovane – bile efikasna lekcija.

Havara


Amenemhet III bio je poslednji moćni vladae Dvanaeste dinastije, a piramida koju je sagradio u Havari, u bliziji Fajuma, je verovatbo sagrađena posle tzv. „crne piramide“ koju je isti vladar sagradio u Dašuru. Veruje se da je piramida u Havari bila Amenemhetovo poslednje boravište.
el-Lahun

Piramida Senusreta II el-Lahunu je najjužnija piramida – kraljevska grobnica u Egiptu. Njeni graditelji su smanjili količinu rada potrebnog za njenu izgradnju tako što su za osnovu iskoristili 12 metara visoko prirodno krečnjačko brdo.


Wikipedia


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: 20 najvecih neresenih misterija na svetu  |  Poslato: 28 Apr 2013, 23:08
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
3. Hram Maja

Slika

Sudeci po drevnom Majanskom kalendaru, decembar 2012. je oznacen kao kraj sveta. Ova informacija vec mnogo vremena drzi arheologe u zabludi. Neki veruju da su Maje znale za apokalipsu i da ce ona doci u decembru 2012, dok dsrugi tvrde da je to samo matematicka zabluda.

Civilizacija Maja je istorijska srednjeamerička civilizacija, poznata po monumentalnoj arhitekturi i usavršenoj matematici i astronomiji.

Mnoga od dostignuća nastala su tokom klasičnog perioda (oko 250. do 900). U svom zenitu bilo je to jedno od najgušće naseljenih i kulturno najdinamičnijih društava sveta. Područje civilizacije Maja protezalo se kroz severni deo Centalne Amerike i uključivalo je današnju Gvatemalu, Belize, zapadni Honduras, Salvador, južne meksičke države Čiapas, Tabasko i meksičke države na poluostrvu Jukatan.

Civilizacija Maja je bila u velikom preplitanju sa drugim srednjeameričkim civilizacijama, tako da sa njima deli mnoge odlike. Kalendar i pismo ne potiče od Maja, ali civilizacija Maja je najviše doprinela njihovom punom razvoju. Španski katolički sveštenici su spalili većinu knjiga napisanih na pismu Maja. Njihovo pismo je tek u novije vreme velikim delom dešifrovano. Uticaj Maja se oseća i više od 100 kilometara od područja gde su živeli.

Maje nikad nisu nestale, ni u doba opadanja posle klasičnog perioda, ni posle dolaska španskih konkvistadora. Maje su zadržale svoju tradiciju i verovanja u kombinaciji sa gotovo potpunim prihvatanjem katolicizma.


Slika

Pisanje i pismenost

Sistem pisanja Maja naziva se često hijeroglifskim, jer liči na egipatske hijeroglife. Međutim, klasifikuje se kao logografski sistem. To je bilo pismo koje je predstavljalo kombinaciju fonetskih simbola i logograma, i jedino pismo pre 1500. u Americi, koje je potpuno predstavljalo govorni jezik zajednice. Imali su više od 1000 oznaka, od čega su neki varijacije istog znaka ili značenja. Neki simboli se jako retko koriste. Nikad se nije koristilo više od 500 znakova.

Najraniji zapisi pismom Maja su iz 300. p. n. e.. Pre Maja, Zapoteci i Olmeci su koristili pismo. Maje su vremenom razvijali svoje pismo, tako da je postalo najkompletnije od pisama u Americi. Pismo Maja je bilo u velikoj upotrebi tokom klasičnog perioda. Posle toga centri Maja su bili u opadanju, ali delovi stanovništva su i dalje znali da pišu. Kad su došli Španci, oni su zabeležili da još uvek postoje pojedinci, koji znaju da čitaju i pišu pismom Maja. Španci nisu pokazali nikakav interes za pismo Maja, pa je tokom nekoliko generacija bilo izgubljeno poznavanje toga pisma.

Dosad je sačuvano oko 10.000 tekstova na maja jeziku, uglavnom na trajnijim materijalima, kao što su kamen i keramika. Maje su međutim stvarale mnogobrojne tekstove na kori drveća, što je bio jedan oblik knjiga. Ubrzo posle osvajanja, katolički sveštenici su spalili i uništili mnogobrojne knjige na maja pismu. Očuvane su samo tri knjige, zvane kodeksi Maja. Poznati su danas kao madridski, drezdenski i pariski kodeks. Pojavljuju se ponekad i delovi drugih uništenih kodeksa.

Dešifrovanje sada izgubljenog jezika Maja postao je dug i mukotrpan posao. Neki elementi su dešifrovani krajem XIX i početkom XX veka. Najpre su se dešifrovali delovi sa brojevima, kalendarom Maja i astronomijom. Najveći prodor je učinjen od 1950-ih do 1970-ih, a proces je posle toga ubrzan. Do kraja XX veka većina Maja tekstova je velikim delom dešifrovana.

Preklasični period

Naseljena mesta se pojavljuju duž obale Pacifika od 1800. p. n. e., što se podudara sa ranim preklasičnim periodom Maja. Maje počinju da grade ceremonijalnu arhitekturu oko 1000. p. n. e., a do 600. p. n. e. izgrađene su najranije složene građevine. Najraniji spomenici bile su nadgrobne humke, preteče spektakularnih stepenastih piramida iz pre-klasičnog i kasnijeg perioda. Ove piramide građene su od bogato klesanog kamenja, da bi se stvorila slika stepeništa ka nebu. Mnoge od ovih građevina imale su na vrhu platformu na kojoj je bio sagrađena mala posvetna građevina povezana sa nekim od božanstava majanske mitologije. Nisu baš bile jasne granice Maja i drugih kultura, kao Olmeka i Zapoteka. Postoje dokazi da su kulture uticale jedna na drugu.
Klasični period(oko 250.-900.)

Tokom klasičnog perioda (oko 250.-900.) šire se urbani centri. Razvila su se poljoprivredna carstva sa centrima u gradovima, a sastojala su se od mnoštva gradova-država. Najznačajnije građevine su bile piramide u verskim centrima i palate od vladara. Maje su sudelovale u trgovini na veoma velikim udaljenostima. Roba kojom se najviše trgovalo uključivala je kakao, sol i opsidijan.


Wikipedia


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: 20 najvecih neresenih misterija na svetu  |  Poslato: 28 Apr 2013, 23:11
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Kolaps postklasičnog perioda

Zbog još uvek nepotpuno utvrđenih razloga Maje su u VIII i IX veku napustile gradove središnjih visoravni, a kultura je počela da opada. Pretpostavke su raznolike, od suše, ratovanja do ekološke iscrpljenosti plodne zemlje.

Tokom postklasičnog perioda (od IX do XVI veka) održavao se razvoj u severnim centrima. Gradovi Maja u severnim nizijama Jukatana napredovali su još vekovima. Najznačajniji gradovi su bili: Čičen Ica, Usmal, Edzna i Koba. Nakon pada vladajućih dinastija Čičen Ice i Usmala, Majapan je vladao celim Jukatanom do pobune 1450. Područje se razvilo u gradove-države sve do španskog osvajanja Jukatana. Grupe na centralnom Petenu preživele su u malim brojevima kolaps klasičnog perioda i do 1250, pa su se pretvorili u suparničke gradove-države. Kraljevstvo Ica imalo je glavni grad u današnjoj Gvatemali. Vladali su područjem oko jezera Peten Ica. Maje su stalno naseljavale taj region sve do konačnog španskog osvajanja 1697.
Kolonijalni period

Ubrzo posle prvih ekspedicija Španci su započeli niz napada sa ciljem da pokore Maje i da uspostave kolonijalnu prisutnost na Jukatanu. Trebalo je punih 170 godina da bi se zauzeo Jukatan. Španci su lako osvojili Astečko carstvo i carstvo Inka, onoga trenutka kad su savladali politički centar, tj. vladara. Za razliku od Asteka i Inka, Maje nisu imale jedan politički centar, pa da padom toga centra prestane otpor. Umesto toga konkvistadori su morali savladavati ogroman broj nezavisnih entiteta, gotovo jedan po jedan. Većina konkvistadora je bila privučena očekivanjem velikog blaga u vidu zlata ili srebra. Zemlje Maja nisu bile bogate zlatom, tako da konkvistadori nisu imali jak motiv.

Zadnja država Maja, na jezeru Peten Ica pokorena je tek 1697.
Političke strukture

Tipični entitet Maja bilo je malo kraljevstvo, na čelu koga bi bio nasledni vladar. Takva kraljevstva su uglavnom obuhvatala glavni grad sa okolinom i nekoliko manjih naselja. Bilo je i većih kraljevstava, koja su kontrolisala veće teritorije i postajali patroni manjih entiteta. Iako su postaojali stalni ratovi i pomeranja regionalnih centara moći, većina kraljevstava nikad nije nestajala sve do kolapsa u IX veku.

Španski izvori opisuju naselja Maja na Jukatanu i Gvatemali kao raspršene skupove naselja, grupisane oko hramova i palata vladara. Nijedan grad Maja nije pokazivao znake ekonomske specijalizacije, kao što je to bilo npr. u Tenočtitlanu.

Arhitektura, gradski dizajn

Najlakše se raspoznaje arhitektura Maja po njihovim stepenastim piramidama. Često bi se dograđivalo na starim strukturama.

Gradovi Maja nisu bili građeni planski. Arhitektura Maja je nastojala da integriše prirodne crte i iskoristi ih. U centru gradova Maja nalazio bi se veliki trg okružen važnim vladarskim i verskim zgradama. Tu bi se nalazio kraljevski akropolis i velike piramide. Iako su gradovi građeni slučajno mnogo pažnje se polagalo orijentaciji hramova i opservatorija, u skladu sa interpretacijama kretanja zvezda.

Tehnologija

Civilizacija Maja se smatra tehnološki najnaprednijom u Americi u periodu pre dolaska Španaca. Tek su počeli eksperimentirati sa metalima. Nisu imali domaćih životinja za vuču, kao što je konj, krava, vo, magarac, tako da im nije trebao točak, a ni dobri drumovi. Vulkansko staklo, opsidijan, je bio najvažniji materijal za sečenje i kao oružje. Opsidijan je oštriji od čelika, tako da se koristio za sva sečiva.

Gumu je bilo jako teško proizvoditi, ali Maje su je koristile. Nađene su gumene lopte još iz 1600. p. n. e. Španci su bili iznenađeni kad su kod Asteka ugledali gumene lopte kako odskaču, da su pomislili da su gume lopte začarane zlim duhovima. Maje su takođe pomoću gume pravili i privremene gumene cipele umačući svoje noge u gumenu smesu.


Matematika

Baza računanja bila je broj 20; znak za nulu bila je slika školjke (poput zatvorenog oka), a cifre 1-19 su se gradile pomoću tačkica i horizontalnih paralelnih crtica; npr. tri horizontalne crte bio je broj 15, tri horizontalne crte sa tačkom iznad je broj 16, isto sa dve tačke iznad 17, sa tri tačke 18, sa četiri tačke 19. maja su pisali u stupcima, odozdo prema gore, zdesna nalevo. Razvili su koncept nule mnogo pre Evropljana. Imali su izuzetno precizna astronomska osmatranja.

Njihove mape kretanja meseca i planeta bile su mnogo superiornije od drugih civilizacija, koje su se koristile golim okom za osmatranje. Maje su koristile jako preciznu meru solarne godine, mnogo precizniju od one, koja je bila baza gregorijanskog kalendara. U to doba u Evropi se koristio julijanski kalendar.

Slika


Wikipedia


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: 20 najvecih neresenih misterija na svetu  |  Poslato: 28 Apr 2013, 23:15
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
4. Legenda o El Doradu

Slika

Legenda o El Doradu potice od plemena Muiska, koji su ziveli na teritoriji danasnje Kolumbije u periodu od 1000. do 1538. godine. U ritualnoj ceremoniji za svoje bogove, plemenski poglavar bi se pokrio zlatnom prasinom i bacio u jezero da bi prineo sebe kao zrtvu. Ovo je prouzrokovalo legendu o zlatnom gradu, sto je dovelo spanske konkistadore do mrtve trke u potrazi za njim.

Gde je tajna El dorada?

Avanturiste ponovo trese zlatna groznica, jer postoje indicije da se zlatni grad drevnih Inka nalazi na dnu jezera Guatavita u kolumbijskim Andima.


Slika

Prekriven zlatnim prahom, vladar drevnog naroda sa obale nekog od jezera visoko u Andima skakao bi u vode "svetog jezera" dok su maskirani sveštenici škropili vodu zlatom i smaragdima namenjenim bogovima.

Drevni ritual "čoveka od zlata", koji su Španci nazvali El dorado, iščezao je davno pre nego što su oni krenuli u osvajanje Južne Amerike, ali legenda je kao magnet privlačila konkvistadore i pljačkaše na obale malog jezera Guatavita.

Traganje za El doradom nikad nije prekidano na prostorima Novog sveta, hraneći pohlepu i maštu osvajača. Najveći broj njih vraćao se iz potrage siromašniji i iznuren bolestima, ali je san o El doradu postao sinonim za izobilje i bogatsvo.

Legendu o "gradu od zlata", kao svoju autohtonu prisvajaju mnoge latinoameričke zemlje, ali za najveći broj istoričara i istraživača jezero Guatavita, udaljeno dva sata vožnje od Bogote, predstavlja najverovatniji izvor legende o El doradu.

Od dolaska Španaca na ove prostore 1536. sa dna jezera običnim ribarskim ali i specijalnim žičanim mrežama, istraživači i lovci na blago izvukli su na desetine tona zlatnih predmeta, a 1968. u jednoj pećini pronađena je zlatna minijatura koja predstavlja "zlatnog čoveka" okruženog šamanima u trenutku kad se sprema da skoči u jezero.

Zlato nije moneta za potkusurivanje

"Zlato je za drevne Indijance Latinske Amerike bilo sveti metal. Bilo je simbol života, plodnosti i radosti. Kristofor Kolumbo bio je prvi Evropljanin koji je zabeležio priče o "zlatnom gradu".

Svesni da će Kolumbova priča u Ande privući pljačkaše, domoroci su lansirali legendu da se El Dorado nalazi "daleko, visoko u nepristupačnim planinama da bi odvratili osvajače ", napisao je u 16. veku španski sveštenik i prijatelj domorodaca Bartolomeo de las Kazas u svojoj "Istoriji Indija", povodeći se i sam za Kolumbovim uverenjem da je "pronašao novi put za Indiju".

Istraživači su za El doradom tragali u Kolumbiji, Ekvadoru, Peruu, Meksiku, Venecueli pa čak i uz obale Amazona i Orinoka u Brazilu. A sve ove zemlje i dalje tvrde da se El Dorado nalazi - upravo na njihovoj teritoriji.


Nadlanu


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: 20 najvecih neresenih misterija na svetu  |  Poslato: 28 Apr 2013, 23:16
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Vekovna energija uložena u pljačku

Mnogi osvajači pokušavali su da dopru do dna jezera pa je tako 1545. godine španski konkvistador Ernan Perez de Kvesada, koristeći domoroce kao roblje, korpama od palminog lišća nastojao da ga isprazni.

Posle tri meseca danonoćnog rada, hiljade robova uspelo je da nivo jezera snizi za tri metra, a Kvesada je iz muljevitog dna izvukao 18 kilograma zlatnih predmeta.

Četiri decenije kasnije, bogati španski trgovac, takođe koristeći robove, probio je obalu jezera, napravio veštački kanal, obezbedio ga nasipom od balvana i mulja.

Snizio je nivo vode za 20 metara, ali su nasipi popustili, voda je zbrisala potporni zid i odnela sa sobom stotine robova. Jezero je sačuvalo svoje blago.

Lovci na na blago nisu mirovali, jedna britanska kompanija je 1911. sistemom tunela i brana gotovo ispraznila jezero, ali je Sunce muljevito dno brzo pretvorilo u neprobojni cement, a višednevni pljuskovi koji su usledili ubrzo su napunili jezero.

Kompanija je skromni zlatni plen morala da proda na aukciji u Londonu - da bi vratila bar deo dugova finansijerima.


"El dorado" će živeti dok je sveta i veka

Karl Langebek, arheolog sa Univerziteta Los Andes u Bogoti, tvrdi da je El Dorado zapravo "plod razbuktale mašte istraživača".

"El dorado nikada neće biti pronađen. Ljudi će uvek za zlatom tragati upravo na najneverovatnijim mestima na kojima ga uopšte nema. I nije bitno da li su pronašli zlatni dvorac, uvek će postojati novi El dorado koji čeka da bude otkriven", zaključio je Langebek.

BOGOTA, 29. jun 2009. (FoNet)


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 60 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker